Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru |

Je li Zoran Milanović zakuhao financijsku krizu na europskom nivou, a onda velikodušno “vrući krumpir” prepustio novom mandataru

Datum objave: 21. prosinac 2015./Emilija Herceg/Nada Landeka/hop.hr

Vlada Republike Hrvatske i Zoran Milanović odlučili su se pred parlamentarne izbore na konverziju švicarskog franka u euro. Prema objavama u austrijskim medijima, austrijski ministar financija nezadovoljan je takvom odlukom Vlade RH. On smatra da taj potez potez posebno košta austrijske banke koje gube ogroman  novac. Međutim, Vlada Republike Hrvatske  željela je  pobrati predizborne političke bodove i dodvoriti se biračima, smatra Hans Jörg Schelling, austrijski ministar financija.

Austrijski ministar financija ogorčen je na hrvatsku Vladu

Hans Jörg Schelling  ogorčen je na takav potez hrvatske Vlade;  „Nezamislivo je da sav teret  podnesu  banke“ kritizirao je javno odluku hrvatskih političara čiji potezi  su unijeli kaos na europsku bankarsku scenu.

Zakon je  od 30. rujna 2015. godine  na snazi u Hrvatskoj  i banke su prisiljene načiniti konverziju kredita iz švicarskih franaka  u eure.  Na hrvatskom tržištudominiraju podružnice austrijskih banaka. One  tvrde da je propis koji je donijela Vlada RH u suprotnosti sa  Ugovorom  o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja koji su sklopile dvije države.

Austrijski ministar financija i austrijske banke pozivaju se na Ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i Republike Austrije o poticanju i zaštiti ulaganja od 19.2.1997. (NN 19/97),  točnije, na Sporazum koji je Hrvatska preuzela od Jugoslavije na temelju sukcesije od 8. listopada 1991. godine –“Sporazum između SFRJ i Republike Austrije o uzajamnoj zaštiti i poticanju ulaganja.” Tim sporazumom se još  SFR Jugoslavija obvezala na zaštitu poticanja ulaganja pod koje se svrstavaju i austrijske podružnice  banaka  kao investitori na području Republike Hrvatske, a  Vlada RH je 2000 godine  potpisala i Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu koji je stupio na snagu 26.01.2001. godine, točnije za vrijeme  dok je na vlasti bio SDP-ovac Ivica Račan.

Opisanim Sporazumom i Ugovorom   je austrijskim investitorima i bankama omogućeno da za kapital stečen na području RH, putem podružnica banaka, porez plaćaju na području Austrije, jer podružnice nemaju pravnu osobnost na području Republike Hrvatske.

Točnije problem je puno kompleksniji od onog koji se prikazuje u javnosti.  Prema izjavama austrijskog ministra financija, lako je moguće da je  Milanovićeva Vlada prekršila međunarodni Sporazum koji je sama potpisala,  svaljujući sav teret na banke, a što će rezultirati tužbama za odštetu u visokim iznosima koje Hrvatska neće moći biti u stanju podmiriti, odnosno, koja šteta će se morati namirivati iz državnog proračuna i  koju  će  dugoročno morati podmirivati  hrvatski građani. 

Takav stav  vidljiv je i u zajedničkom priopćenju banaka: Erste Group, Hypo Group Alpe Adria AG, IRB, Sberbank Europe i UniCredit Bank Austria.  Europska centralna banka i Europska komisija vjerovatno će im pružiti podršku.  Raiffeisen banka, Sberbanka  i Privredna banka Zagreb već su zatražile ocjenu suglasnosti zakona  pred hrvatskim Ustavnim sudom. Erste banka, UniCredit bank Austria  i Zagrebačka banke također su najavile poduzimanje pravnih  akcija.

Ne bune se samo banke

Nezadovoljni su i svi građani RH koji su podigli hipotekarne kredite koji su obračunavani u švicarskim francima. Kad je tecaj švicarskog franka nekontrolirano skočio,  rate kredita su se povećale a  dugovanja  su postala nepodnošljiva. Stoga je u  Hrvatskoj donešen novi zakon koji od banaka zahtijeva da cjelokupnu nastalu štetu banke preuzmu na sebe.  Republika Austrija je zbog toga posebno nezadovoljna jer smatra da je takva odluka posebno donešena na štetu Republike Austrije i podružnica austrijskih banaka u Hrvatskoj. Nacionalna Banka Švicarske nije mogla održati stabilan tečaj švicarskog franka naspram eura što je dovelo do toga da običan čovjek u Hrvatskoj nije više mogao otplaćivati rate kredita u rokovima predviđenim Planom otplate.  Vlada je željela zakonom natjerati banke da preuzmu na sebe svu štetu. Zakon su donijeli upravo pred  parlamentarne izbore. Vlada u odlasku smatra da banke moraju snositi odgovornost i štetu zato jer su ljudima odobravali i isplaćivali kredite vezane uz švicarski franak a da nitko iz banaka nije dužnicima objasnio o čemu se radi.

Koliko je ova tema povezana sa trenutnom situacijom u Hrvatskoj oko izbora nove Vlade?

Inozemni mediji stidljivo pišu o ovoj temi. Samo  u jednom članku njemački novinar piše kako je hrvatski premijer Zoran Milanović predstavio  sebe  građanima kao da je Robin Hood. O čemu se zapravo radi?

U slucaju konverzije švicarskog franka u euro, riječ je zapravo o ogromnom iznosu.  U Hrvatskoj je odobreno preko 60.000 kredita u „švicarcima“  što ukupno iznosi više od tri i pol milijarde  švicarskih franaka  koje je potrebno preračunati u euro, iako se u nekim grubim obračunima barata iznosima i do 8 milijardi švicarskih franaka.  Trošak konverzije iznosi najmanje  800 milijuna eura, a mogu narasti i na puno veći iznos,  i sav taj trošak pada na teret banaka. Ove brojke nisu samo obračun na papiru, one otvaraju i  brojne druge probleme koji nastaju iz ogromnog gubitka zbog kojeg se banke bune i zbog čega su podigle tužbe.  Banke su najavile tužbe i  u Washingtonu. To su: Erste Bank Group Ag, Reiffeisen International AG, UniCredit SpA, OAO Sberbank i Hypo Group Alpe Adria AG.

Austrijski ministar financija gospodin Schelling prigovara hrvatskim vlastima  da su niže kamatne stope još i prihvatljive, međutim, nakon iznenadnog podivljalog rasta  švicarskog franka došlo je do očiglednih financijskih poteškoća dužnika koji takve kredite teško otplaćuju. Pri pronalaženju rješenja  Vlada RH imala je “čisti nacionalistički pristup”  tvrdi austrijski ministar financija, kritizirajući pri tom Vladu da su sav teret i odgovornost prebacili na banke, ali ništa na dužnike. Sigurno nije slučajno da se sve  ovo događa baš u vrijeme promjene vlasti, kaže austrijski ministar.

Populistički manevri hrvatskog premijera

Prije izbora nacionalne ankete predviđale su da će na parlamentarnim izborima 8. studenog pobijediti Domoljubna koalicija i HDZ.  SDP i premijer Zoran Milanović bi u tom slučaju izgubili većinu u Saboru. Zbog straha od gubitka vlasti Zoran Milanović proveo je nekoliko populističkih mjera: prva je donošenje Zakona o konverziji švicarskog franka u eure, a druga zatvaranje granice sa Srbijom.  Populizam i poduzete aktivnosti očigledno su im se isplatile, jer su pobrali daleko više glasova nego li što su ankete pokazivale.  Cijena njihove vlasti je pustoš  koji su izazvali  u financijskom poslovanju svojim postupcima, i to u zemljama Europske unije,   i susjednim zemljama s kojima graniče, kaže za portal http://wirtschaftsblatt.at/austrijski ministar financija.

Što čeka novu Vladu RH?

Bankama je važno da snose manji trošak a što ne mogu postići ukoliko ne izvrše snažan pritisak na novoizabrane političke lidere na hrvatskoj političkoj sceni.  S ovim zakonom, SDP-ova vlast samo je privremeno ojačala svoje pozicije jer su posljedice koje bi mogla  snositi Država iznimno teške. Hoće li nova Vlada imati snage suočiti se sa ovim iznimno velikim i ozbiljnim problemom na koji je upozorio i Tomislav Karamarko?

Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a,  u  svojem govoru u Saboru RH ustvrdio  je “kako je za kredite u švicarskim francima (CHF) možda trebalo naći rješenje kao u Crnoj Gori, koja je teret rasporedila na dužnike, banke i državu.

– Kod nas se ide na opterećenje banaka, a zapravo je to opterećenje državnog proračuna – rekao je Karamarko, dodajući kako je rješenje Vlade “opet jedan štos”.

– Oni će riješiti jednu skupinu građana, ali gdje im je zakon, gdje su konkretni prijedlozi, kako oni to misle, gdje je reakcija banaka, kako će to izgledati? Ništa od toga i, što je najzanimljivije, sve oko toga što predlažu je nakon 1. 1. 2016. godine. Kome to ostavljaju? Nama ostavljaju ta rješenja. Dakle, to je doista apsurdna situacija, jedan tragičan skeč Vlade koja nije mogla učiniti gori posao nego što čini”– rekao je Karamarko.

Prve posljedice

23.11.2015 u gospodarstvenim vijestima iz Austrije,  predstavnik  Uprave UniCredit Banke Ferderico Ghizzoni izjavljuje kako će  redimenzionirati ili čak prodati banke koje imaju na hrvatskom području,  ali u svakom slučaju  velika talijanska banka povlači se sa istočnoeuropskog tržišta.  Njihovo poslovanje je u prvog kvartalu 2015. godine bilježio dobit od 660 milijuna eura pa bi se iz toga moglo zaključiti da uopće nema razloga za brigu. Međutim, to je 44,5% manje u usporedbi s brojkama iz 2014. godine.  Poslovanje u Hrvatskoj im je progutalo 225 milijuna eura,  uz sve to imali su i ogroman gubitak u Ukrajini.

Austrijanci ce biti primorani povući svoje  projekte s kojima su imali velike planove na području Hrvatske, i  potpuno se prestati baviti pionirizmom u istočnoj Europi.

Eksperiment koji je proveo Zoran Milanović da bi pobrao što veći broj političkih bodova Hrvatsku bi, zahvaljujući tužbama koje su najavile banke, i to uz  punu potporu Europske centralne banke i Europske komisije, moglo baciti na koljena zbog financijskog sloma koji bi mogao uslijediti.

Novi hrvatski premijer

U ovom trenutku najnezahvalnija uloga je dužnost hrvatskog premijera. U vrijeme kada broj nezaposlenih svakodnevno i rapidno raste, kada je gospodarstvo u totalnom rasulu, a Hrvatska je tuženica u brojnim sporovima koje su pokrenule strane banke, preuzeti ulogu hrvatskog premijera nije niti malo lako. Zato ni ne čudi da se Zoran Milanović vrlo lako odrekao te uloge, i velikodušno je ponudio Boži Petrovu.

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU |

„MAHNITOST“ SUDSKE VLASTI I ELITE NE DOZVOLJAVA GOSPODARSKI RAST I POVRATAK ISELJENIKA U HRVATSKU

Da je slavni Alfred Hitchcock imao sreće živjeti u Hrvatskoj tko zna do kuda bi ga spoj njegove talentiranosti i neiscrpnih pretvorbeno privatizacijskih  scenarija odvela. Iako nije nikad posjetio Hrvatsku,  a možda ni čuo za nju, režirao je odlične krim filmove koji svojim scenarijem podsjećaju na hrvatsku stvarnost.

 „Krivo optuženi“ film je inspiriran istinitim događajem zamjene identiteta. „Mahnitost“ je njegov pretposljednji film  snimljen 1972 godine. Priča je tipična za Hitchcocka: nevin čovjek optužen je za zločin koji nije počinio uz pomoć jako slabih dokaza.

Što povezuje Hitchcocka i grad Dugo Selo?

Osim naslova svjetski poznatih filmova, povezuje ih napeti dugoselsko-trilerski  scenarij  višegodišnje nezakonite ovrhe nad cijelom tvornicom,  pretvorbe  društvenog zemljišta u privatno, i tvrdoglavo prikrivanje pravog krivca na teret nevine žrtve!

Povratnici iz Njemačke, zaradivši pozamašni kapital dugogodišnjim  radom izvan Hrvatske, odlučuju se 1998 godine na  ulaganje ušteđevine u privatno poduzetništvo. Kupuju trgovačko društvo Liston čije sjedište je u Dugom Selu.  Nakon pažljive analize  postojećih zaduženja i procjene budućeg poslovanja, u  travnju 2000 godine Liston d.o.o.  kupuje  nekretninu   poduzeća  Parkant  na kojoj  je izgrađena tvornica za preradu drva. Dio sredstava za kupnju tvornice  namaknuto je preuzimanjem postojećeg Parkantovog kredita u Čakovečkoj banci u iznosu od 1.200.000,00 DEM, pri čemu su za cijeli iznos banci jamčili vlasnici tvrtke  kao fizičke osobe. Preostali dio isplaćen je iz  ušteđenog novca  zarađenog   tijekom 26 godišnjeg rada u Njemačkoj.

Liston sklapa Ugovore o kupoprodaji nekretnine sa Parkantom, i  istovremeno Ugovor o kreditu sa Čakovečkom bankom, kojim se preuzima Parkantov dug kod te banke. Po ovjeri kod javnog bilježnika Liston predaje Ugovore o kupoprodaji u zemljišne knjige Općinskog suda u Dugom Selu radi uknjižbe prava vlasništva, a Čakovečka banka Ugovor o kreditu zajedno s prijedlogom za uknjižbu nove hipoteke, i to na prva dva  mjesta stare hipoteke. Privredna banka koja ima upisanu hipoteku u iznosu od 1.019.000,00 DIN, isplaćena je  u potpunosti 1999 godine,  te Privredna banka izdaje Brisovno očitovanje i potvrdu da nema potraživanja.

Od tog trenutka pred Dugoselskim sudom započinje  triler koji traje i danas

Zemljišno knjižni uložak u kojem je kupljena nekretnina bila upisana, bio je u potpunosti „čist“ osim onih tereta koji su bili javno poznati. U njemu nije bilo vidljivih drugih tereta,  zabilježbi ni plombi. Istovremeno sa upisom prava vlasništva u korist Listona, na  prijedlog HBOR-a, koji sa Listonom nije ni  u kakvom poslovnom ni vjerovničko-dužničkom odnosu,  sudac Arnold Čada, tadašnji  predsjednik Općinskog suda u Dugom Selu donosi  sudsko Rješenje o uknjižbi hipoteke u korist HBORa, a koje rješenje  i dan  danas služi isključivo kao primjer kriminalnog i korumpiranog sudstva.

U oba rješenja navedeno je da su donešena dana 21. travnja 2000.g. na temelju rješenja od 25. travnja 2000 g.(dakle na temelju nepostojećeg rješenja), rješenja nemaju dostavnu naredbu niti pravo na žalbu a nedostaju im i brojni drugi detalji propisani Sudskim poslovnikom.  Iako zemljišno knjižni propis nalaže dostaviti rješenja svim zainteresiranim osobama čija se prava prenose, uskraćuju, stječu, rješenje nije dostavljeno nikom, osim internim putem  zemljišno knjižnom odjelu toga suda,  tako da na iste do danas nije mogla biti uložena žalba. 

Hitchcock  u Dugom Selu?  Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu slijedi suca Arnolda Čadu u nezakonitim i kriminalnim radnjama

Sada već bivši sudac Arnold Čada donio je u srpnju  te 2000 godine Rješenje R1-67/00 kojim je odlučio o uknjižbi prava vlasništva u korist trgovačkog društva  Liston, no sve druge odredbe iz tog rješenja – odgodio je do daljnjega. Odgoda traje već punih petnaest godina, traje i  danas, a zabilježena je plombom Z-139/01 koja „čuva prvenstveni red“ u korist HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak)  koji uopće nije stranka u postupku, čime su nekretnine samovoljom bivšeg suca u potpunosti blokirane.

Istovremeno, suci Općinskog suda u Dugom selu Rosanda Topalušić i Arnold Čada donose gotovo dva identična sudska rješenja. Bez upute o pravnom o lijeku i bez prava na žalbu.   Iako je pravo na žalbu osnovno i ustavno pravo svakog čovjeka. Rješenja do danas nisu dostavljena stranaka radi zaštite njihovih prava.

Kako je to  HBOR postao Listonov založni vjerovnik a kasnije i ovrhovoditelj?

Iako su zemljišne knjige javne knjige, nitko ne bi mogao znati da na zemljištu postoje neki neriješeni ili neupisani tereti ukoliko u njima nema  evidentiranih plombi.  Istraživanje zemljišnoknjižnog stanja  nije dužnost vlasnika nekretnine, stjecatelja, niti vjerovnika.  Nekad Parkantovo, a sada Listonovo zemljište bilo je „čisto“ od plombi ili bilo kakvih zabilježbi.  Osim upisanih tereta u korist Čakovečke i Privredne banke koji su kupnjom riješeni sa vjerovnicima,  drugih upisanih tereta nije bilo.

No sudac Arnold Čada, a potom i Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dugom Selu donose,  po prijedlogu HBOR-a,  sudsko rješenje broj Z-619/00 od 21. travnja  2000 godine donešeno na temelju rješenja od 25. travnja 2000 godine   (koje ne postoji) i to; na temelju Ugovora o cesiji iz 1996 godine sklopljenim između Hrvatskog fonda za privatizaciju i HBOR-a a kojim ugovorom su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju  po osnovi kredita isplaćenih na području Oluje i Bljeska od 1995 godine, zatim na temelju Ugovora o kreditu broj  2/92 od 10.01.1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Privredne banke, i  sudskog Sporazuma broj I-1/92 iz 1992 godine sklopljenim između Parkant d.o.o. i Fonda za razvoj – te donešenim rješenjem upisuju u korist HBOR-a hipoteku u iznosu iznosu od 22.132.807,00 dinara, odnosno 402.414,70 DEM.

Očigledno  da su  sudac Arnold Čada, a potom i zemljišno knjižni referent Željko Papeš , načinivši povrede zemljišno knjižnog zakona, postupali  isključivo po nalogu  HBOR-a, pogodujući istom, i to bez ikakve provjere priložene dokumentacije i suprotno svim odredbama ZZK.

Tu nije kraj drami. Dok se prijedlogom HBOR-a za uknjižbu u njegovu korist  traži upis založnog prava na k.č. br. 824 upisanoj  u z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo II, tadašnji  sudac i predsjednik  Općinskog suda Dugo Selo  Arnold Čada donosi rješenje o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a kojim se založno pravo upisuje na sasvim drugoj katastarskoj čestici i u  drugoj katastarskoj općini. Sve to upisuju bez prava na žalbu, i bez ikakvog obrazloženja.

Do danas još Ministarstvo pravosuđa, neposredno viši sud – Županijski sud u Zagrebu, pravosudna inspekcija, Arnold Čada i zemljišno knjižni referenti nisu na sve ove nezakonite postupke  dali strankama suvislo obrazloženje, niti  se isto nalazi u spornom rješenju. Kako je uopće  moguće temeljem Ugovora o cesiji iz  1996 godine kojim su na HBOR prenešena potraživanja Fonda za privatizaciju s  ratnog područja Oluje i Bljesak (1995.g.)  prenijeti i potraživanje na temelju Ugovora o kreditu koji je Parkant 1992 godine  sklopio sa Privrednom bankom Zagreb u čiju korist je zalog već bio upisan u zemljišne knjige.

 Niti jedna od institucija u RH ne poštuje pravomoćno rješenje Županijskog suda

Liston se na  nezakonito rješenje Općinskog suda u Dugom Selu broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine  žalio, a žalila se i Erste banka, pravni sljednik Čakovečke banke.Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Gž 2737/02 donešenom u prosincu 2003 godine ukinuo je rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine kojim se odlučivalo o HBOR-ovoj hipoteci. U istom Rješenju drugostupanjski sud naglasio je; da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj, te da se radi o potpuno drugoj pravnoj osobi, kao i da je rješenje broj I-1/92 i I-523/92 od 21. travnja 2000 godine napisano bez pravnog lijeka.

Umjesto očekivanog rasvjetljenja nakon ukidanja rješenja broj I-1/92, za Liston nastaje potpuna tama. Iako je HBOR-ov prijedlog za ovrhu protiv Parkant-a sudac Arnold Čada 2002 godine odbio s obrazloženjem da HBOR nema upisano založno pravo u zemljišnim knjigama, HBOR u lipnju 2004 godine  ponovno Podnosi prijedlog za ovrhu, ovaj put, protiv novog vlasnika nekretnine i nedužnika Listona. Liston se žali na Rješenje o ovrsi, i u žalbi opisuje i prilaže sve činjenice  kojima dokazuje apsolutnu nezakonitost postupka a poziva se i na rješenje Županijskog suda Gž 2737/02.

No na drugoj strani zavladala je apsolutna  MAHNITOST. Osim ovrhe za nepostojeći dug, da bi bili sigurni u potpuno uništenje Listona, predlaže se i  stečaj nad Listonovom  imovinom  vrijednom nekoliko milijuna eur-a, radi  duga od svega 50.000,00 eur-a. Vjerovnik Briagga Timber Trading koji je naivno predao prijedlog za stečaj, nije znao da samo ukoliko tvrtka  posluje i proizvodi  on može biti siguran u naplatu svojih potraživanja dok stečaj služi nekim drugim ciljevima a ne namirenju vjerovnika.

Krenule su  podvale u kojima su suci Općinskog suda u Dugom Selu prednjačili  u suradnji s otimačima.  Nakon donošenja Rješenja Županijskog suda o ukidanju prava HBORa, Općinski sud u Dugom Selu krivotvori – nadopisuje sudsko rješenje  staro četiri godine (ono donešeno 21. travnja 2000 godine bez pravnog lijeka),  a o čemu je 2004 godine bila obaviještena cijela hrvatska javnost a podnešene su i kaznene prijave.  Ni ova okolnost nije zbunila suce općinskih i neposredno nadležnih županijskih sudova niti ih spriječila da provode ne zakon, već isključivo svoju volju.. I na krivotvoreno rješenje, Liston je opet podnio žalbu, o kojoj do danas, od  davne 2004 godine nije riješeno.

Bivši vlasnik Parkanta zajedno s djelatnicima HBORa i drugim sudionicima ovog otimačkog krim scenarija,  podmetnuli su radnicima Listona bianco papire da i oni  potpišu zahtjeve za otvaranje stečaja. Cilj je bio, nakon otvaranja stečaja iz priče maknuti vlasnike i direktore  i onemogućiti im  da dokažu o kakvom kriminalu je zapravo riječ.  Svi radnici su, shvativši pred sudom da su zavedeni, povukli svoje zahtjeve, i njihovi prijedlozi za stečaj su svi redom obustavljeni. Vlasnik tvrtke  je naime, tri godine plaćao radnike iz  svojih osobnih primanja kako ih ne bi morao otpustiti, očekujući da će pravna država ipak profunkcionirati, a sud da će prema zakonu  postupiti  po odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici. No uzalud je čekao.  Od 36 zaposlenih neki radnici s vremenom su otišli sami jer su pronašli novo radno mjesto, dok je ostale otpustila stečajna upraviteljica Branka Malbašić, nakon otvaranja stečaja nad Listonom.

HBOR, iako nije vjerovnik LISTONa, iako do danas nema upisano založno pravo u svoju korist na nekretninama LISTONa,  (Županijski sud iz Velike Gorice ukinuo je rješenje kojim se odlučivalo o HBORovim pravima), ipak  kao „vjerovnik“ prijavljuje „nepostojeću“ tražbinu u stečajnom postupku nad Listonom, i to u vrtoglavom iznosu od 8.917.762,74   kn,  koju stečajna upraviteljica Branka Malbašić – prihvaća u cijelosti.

Neposredno prije stečaja,  u prosincu 2003 godine, dok je Liston još pokazivao znakove da može preživjeti i nastaviti proizvodnju čime bi očuvao radna mjesta, u Dugom Selu odvila se prava filmska akcija. U svrhu „naplate potraživanja“ prema  Štedionici Kovanica, organizirano je demoliranje strojeva, kompletne pilane  i strojeva za obradu drva, koji su svi izrezani  i izbačeni iz industrijske hale kao staro željezo.

Tom prilikom sudac Čada na pilanu dovodi i veći broj policajaca da „čuvaju“ vlasnike  kako ne bi napravili  nered ili se protivili  demoliranju i uništenju pilane.  Na kraju dana tvornica  je  sličila na pravo ratište. Električni kablovi su svi bili prerezani, a na više mjesta je beton šteman kako bi se kablovi  sa strujom izvukli i u potpunosti  onemogućili  daljnji rad. Svi izrezani strojevi izbačeni su na rub dvorišta, s unutarnje i vanjske strane, gdje su stajali pune dvije godine, i to potpuno neupotrebljivi.

Ojađeni, razočarani u pravni sistem, uvidjevši kakvu moć ima Država i tijela vlasti, vlasnici su podnijeli kaznenu prijavu USKOK-u. Ravnatelj je bio Željko Žganjer, dok je Dinko Cvitan bio njegov pomoćnik. Osim redovnih puteva, obraćali su se i drugim značajnim osobama u Državi  ne bi li se zaustavila ova bestijalna pljačka. Pri prvom razgovoru sa Dinkom Cvitanom, u USKOK-u rečeno im je da su svi priloženi dokazi dovoljni da se dokaže počinjenje težih kaznenih djela prijavljenih osoba. Uslijedila je posjeta tadašnjem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, zajedno sa odvjetnicom, a koji je pred njima nazvao USKOK „tražeći da se ispitaju navodi iz kaznene prijave čim prije!“.   Mesić je istog dana, nazvao  ponovno  odvjetnicu, te predložio suradnju sa njegovim kumom Željkom Žužićem, koji ima „veze na sudu“  pa bi se s njim sve moglo riješiti.  Vlasnica  se doista našla sa Žužićem u Sheratonu, odmah u prvu nedjelju nakon posjete Stjepanu Mesiću, međutim šokiralo ju je da je Žužić, iako je od sastanka sa Mesićem prošlo svega dva dana i to neradna,  u ruci držao svu poslovnu dokumentaciju njene tvrtke, očigledno, na neki čudan način,   jako dobro upoznat sa svime. Istog trena odbila je bilo kakvu suradnju. Slijedećeg dana posjetila je ponovno USKOK očekujući informaciju o njenoj kaznenoj prijavi. Ostala je bez riječi kada ju je Dinko Cvitan obavijestio da nema elemenata kaznenog djela. Kako? upitala je, još uvijek šokirana, podsjetivši Cvitana da je i sam Stjepan Mesić, pred njima nazvao USKOK tražeći  da se ispitaju okolnosti u svezi kaznenih djela. „Zar vi nikad niste doživjeli da je netko pred vama nazvao, a kasnije  je ponovno  nazvao sa sasvim drugim zahtjevima?“ dao je odgovor Cvitan svojim protupitanjem.

Vesna Škare Ožbolt, tadašnja ministrica pravosuđa koja je također bila sobno  upoznata sa svim nezakonitim postupcima i krivotvorenim sudskim rješenjima, pokazala je  duboku zaprepaštenost nezakonitim sudskim rješenjima, i krivotvorenim sudskim rješenjima. „Ovo ovako ne može“ rekla je čvrstim i odlučnim glasom, no to je bilo sve.

Prvi čin završen, stečaj je obustavljen po čl. 203 Stečajnog zakona, drama se nastavlja u drugom činu

Stečaj nad Listonom otvoren je, a nakon toga  i obustavljen  po čl. 203 Stečajnog zakona. Prema  Stečajnom zakonu nakon obustave stečaja po čl. 203 stečajna upraviteljica više nema ovlasti zastupati  stečajnog dužnika.  Suprotno zakonima,  HBOR i stečajna upraviteljica Branka Malbašić  dvije godine nakon obustave stečaja iniciraju građevinsko  vještačenje  tvornice i njenu prodaju. Prethodno stečajna upraviteljica 2007 godine  povlači Listonovu žalbu protiv Rješenja o ovrsi  sa Županijskog suda u Požegi, gdje je spis dospio sa Županijskog suda u Velikoj Gorici, i to bez obavijesti  Vrhovnog suda i bez bilješke o kretanju spisa, pa je nejasno tko je naložio Županijskom sudu u Požegi da odlučuje o žalbi?  Povlačenjem Listonove žalbe, Rješenje o ovrsi, iako se ne temelji na ovršnoj ispravi,  postaje pravomoćno što stečajnoj upraviteljici daje zamah u leđa i mogućnost da okončaju prodaju u ovršnom postupku pa makar i bez druge strane u postupku.   Osim toga, u spisu stoji i zabilješka Županijskog suda u Velikoj Gorici, da se o žalbi na rješenje o ovrsi uopće nije moglo odlučivati jer u spisu nema dostavnica iz kojih bi se vidjelo kada je rješenje primljeno, stoga je spis vraćen na sud u Dugo Selo, odakle na potpuno nejasan način završava na Županijskom sudu u Požegi.  Gdje  je bilješka o kretanju spisa, odluka Vrhovnog suda o delegaciji? Gdje su dostavnice?

Borba za pravdu se nastavlja

Vlasnici nekretnine  ponovno se obraćaju podnescima Ministarstvu pravosuđa, aktualnom ministru Orsatu Miljeniću i njegovim pomoćnicima, te drugim tijelima zaduženim za nadzor sudova i sudaca, kao i za zakonitost postupanja. U odgovoru pomoćnika ministra pravosuđa Ivana Crnečeca stajalo je; „Ovrha je započeta 1992 godine, te se temelji na sporazumima sklopljenim pred Općinskim sudom u Dugom Selu!“. Odgovor Ivana Crnčeca otvorio je ovršeniku i njegovim predstavnicima oči. Proučivši u cijelosti Zakon o izvršnom postupku shvatili su  da je još manje moguće nego prije da HBOR predstavlja ovrhovoditelja u postupku. Zakon o izvršnom postupku izričito propisuje tko može nastaviti započeti izvršni postupak i pod kojim uvjetima, HBOR nikako ne ispunjava te uvjete. Stoga su, da bi dokazali Crnčecu o čemu se tu radi,  krenuli u samostalno istraživanje.

„Čovjek koji je previše znao“ slijedeći je Hitchcockov film čiji scenarij se odlično uklapa u priču iz Dugog Sela

Inat i borba za pravdu, koji su dali poleta ovršeniku  koji nije  dugovao  niti jedne lipe ovrhovoditelju HBOR-u, niti je dug na bilo koji način preuzet ni s jedne, a ni s druge strane,  doveli su ga do fantastičnih otkrića koji pokazuju kako se zapravo pljačkala Hrvatska, uništavajući gospodarstvo, investitore, ulagače, sve one koji se ne mogu uvrstiti u elitnu družinu.  Tome istraživanju pridružio se, početkom 2012 godine i odvjetnik Lujo Medvidović, koji je u siječnju 2013 godine ubijen, mučki izboden sa 105 uboda nožem. 

Sudski sporazumi na koje se pozvao pomoćnik ministra pravosuđa  Ivan Crnčec, sklopljeni su pred Općinskim sudom u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Rosandi Topalušić. Zemljište koje je imalo poslužiti kao zalog, u zemljišnim knjigama bilo je upisano kao društveno vlasništvo  u z.k. uložak 11 i to kao k.č. 1579/1, 1579/3 i druge. Zakon   o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (NN 053/1990), branio je otuđenje zemljišta u društvenom vlasništvu. Kao korisnik navedenog zemljišta u zemljišnim knjigama upisano je bilo TND Dugo Selo, a potom DIP Dugo Selo i to sve do 1996 godine, kada je promjena prava korištenja izvršena u korist Exportdrvo d.d. i to  pravomoćnim sudskim rješenjem donešenim po sucu Općinskog suda u Dugom Selu Arnoldu Čadi.

Ratno profiterstvo

Neslužbeno se doznaje da su odgovorne osobe u Exportdrvu skovale plan kako doći do sredstava za kupnju dionica kojima se privatiziralo Exportdrvo.  Marko Župan, tadašnji direktor Exportdrva, i Velimir Antolković koji prema Izvadku iz sudskog registra, te 1991 godine u Parkantu nije bio ovlaštena osoba (direktor je prema sudskom registru bio Ivan Drvodelić), sklopili su Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim Ugovorom su polovicu nekretnine na kojoj je korisnik bilo DIP Dugo Selo a ne Exportdrvo, prodali Parkantu. Iako je prema Uvjerenju o identifikaciji izdanom od Županijskog ureda za katastarske poslove jasno da su k.č. br. 1579/3, 1579/2, 1579/1 prije komasacije identične česticama 824/3, 814/2, 824/1 nakon komasacije, za potrebe Ugovora o kupoprodaji Marko Župan i Velimir Antolković osmislii su katastarsku česticu broj 824 navodeći da se ista nalazi upisana u z.k. ul. 11 i 3537 k.o. Dugo Selo. U tom poslu znatno im je pomagao i geodet  Alojz Pergar iz Dugog Sela koji, iako katastarska čestica  824 nikad nije bila upisana u z.k. ul. 11 i 3537, načinio je nekoliko Prijavnih listova sa unešenim različitim podacima,  koje su u Katastarskom uredu Dugo Selo ovjeravali prema potrebi.

Na ovaj način otvorila im se mogućnost da za potrebe dva  kredita, u iznosima od 402.000,00 DEM i 400.000 DEM  koji će nešto kasnije Parkantu odobriti Fond za razvoj sastave  Sporazum kojim se zapisnički od strane Suda kao zalog popisuju nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige.  U oba Sporazuma, Parkant je pred Općinskim sudom u Dugom Selu zastupao pravnik Stanko Šarac, djelatnik Exportdrva, dok je Fond za razvoj zastupao Nikola Jakir. Sporazumi nisu objavljeni u Narodnim novinama kako je bilo propisano zakonom, niti su položeni u intabulacijsku knjigu u Dugom Selu. Na temelju odobrenja Fonda za razvoj i sudskih sporazuma broj I-1/92 i I-523/92 iz 1992 godine, sklopljeni su Ugovori o kreditu između Privredne banke Zagreb i Parkanta (402.000,00 DEM) , te između Hrvatske razvojne izvozne banke i Parkanta (400.000,00 DEM).

Sudski vještak Tea Hulenić izvještačila je 2012 godine zemljišno knjižno stanje stanje opisane nekretnine iz kojeg se bez ikakve sumnje izvode svi navedeni  zaključci.

HBOR;  “Navedeno potraživanje (I-1/92 – Parkant)  smo preuzeli od bivšeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, sa svim tada ugovorenim instrumentima osiguranja te se stoga ne možemo upuštati u razlaganje oko pravnog slijeda čestica, niti oko uvjeta koje je HFP primjenjivao kod odobrenja kredita. O pravnom slijedu z-k čestica i ispravama na temelju kojih se može odobriti upis zaloga u zemljišne knjige dužan je voditi brigu nadležni zemljišno-knjižni sud. Sa svoje strane možemo samo napomenuti kako su u vezi s navedenim u tijeku postupci koji još nisu pravomoćno završeni, a što znači da nije donijeta konačna odluka Suda o istima.”

Vlasnik tvornice – kao u Hitchcockovom filmu „Čovjek koji previše zna“

2009 godine Liston je brisan iz sudskog registra. Stečaj je obustavljen po članku 203 Stečajnog zakona, temeljem kojeg stečajna upraviteljica više nema zakonsku obvezu zastupanja stečajne mase.  Suprotno zakonu, Općinski sud u Dugom Selu, nastavlja ovrhu nad nekretninom upisanom u sasvim drugi z.k. uložak i drugu katastarsku općinu, sasvim druge katastarske čestice, iako je sve suprotno i samom prijedlogu ovrhovoditelja HBOR-a. Ovrhu nastavljaju  samo sa ovrhovoditeljem, s obzirom da ovršenik ne postoji.

U međuvremenu je, 2008 godine i  Parkant  brisan iz sudskog registra. Nad njim  je 2004 godine okončan  i stečajni postupak, u kojem postupku je HBOR prijavio svoju tražbinu kao stečajni vjerovnik. Izvan tog stečaja HBOR nikako na zakonit način nije mogao nastaviti naplatu „navodnog potraživanja“ na imovini nedužnika Listona,  koji nije pravni sljednik Parkanta.  Unatoč nepostojanju  Parkanta koji je stvarni dužnik  u postupku ali Privredne banke Zagreb i Hrvatske razvojne izvozne banke s kojima je sklopio Ugovore o kreditu a ne nikako niti Fonda za razvoj niti HBOR-a, te unatoč nepostojanju Listona koji je kolateralna žrtva i nedužnik, ovršni postupak se pred Općinskim sudom u Dugom Selu već godinama nastavlja.  Od dana donošenja prve izvršne isprave koja je istog dana postala pravomoćna  – sudskog sporazuma broj I-1/92  sklopljenog 1992 godine prošlo je pune 23 godine. U tom sudskom sporazumu koje sud smatra izvršnom/ovršnom ispravom  stranke su Parkant i Fond za razvoj.  Od dana donošenja Rješenja o ovrsi radi  provođenja ovrhe nad Liston-om po prijedlogu HBOR-a proteklo je  punih 11 godina. Stečajna upraviteljica Branka Malbašić povukla je Listonovu žalbu 2007 godine, po čemu bi se dalo zaključiti da je Rješenje o ovrsi postalo pravomoćno nakon isteka roka za žalbu, tj. u srpnju 2004. godine, jer se po žalbi nije niti odlučivalo.

Zakon o izvršnom postupku  propisuje da se na izvršni postupak ne može nastaviti ovršni postupak, ukoliko isti nije već započet. Izvršni postupak može započeti samo vjerovnik protiv naznačenog dužnika u izvršnoj ispravi.

Ovršni zakon propisuje da se tražbina  na novog ovrhovoditelja može prenijeti samo ukoliko je ista upisana kao zalog u zemljišne knjige.   HBOR ne samo da nema tražbinu, i da nije vjerovnik, već do danas nije pravomoćno i na zakonit način upisan u zemljišne knjige.  Hipoteka u korist HBORa upisana je na temelju Ugovora o cesiji kojim su na HBOR prenešene nenaplaćene tražbine isplaćene na području Oluje i Bljeska 1995 godine, i na temelju Ugovora o kreditu broj 2/92 koji je sklopljen između Parkant d.o.o. i Privredne banke Zagreb. Rješenje broj I-1/92 od 21. rujna 2001 godine, u kojem je odlučivano u upisu založnog prava u korist HBOR-a ukinuto je Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž 2737/02,  u prosincu 2013 godine.

Iako je ovaj ovršni postupak nemoguće provesti na zakonit način, jer u postupku postoje zapreke koje se ni na koji način ne mogu otkloniti (nema ovršne isprave, pogrešna je identifikacija čestica, ovršenik ne postoji, ovršenik nije dužnik, ovrhovoditelj nije vjerovnik i nije isplatio niti jednu lipu, založno pravo upisano je nezakonitim i krivotvorenim sudskim rješenjima i na temelju potpuno pogrešne i nevažeće dokumentacije) Općinski sud u Sesvetama, Stalna sudska služba u Dugom Selu iako obaviještena o svim zakonskim zaprekama, o čemu su im priloženi originalni dokumenti,  godinama ne postupaju po zakonu.   Istovremeno, nedostavom sudskih rješenja, onemogućavaju žalbeni postupak u kojem bi vlasnik nekretnine zaštitio svoje zakonsko pravo i svoje vlasništvo, koje mu jamči i Ustav RH.

Zakon očigledno  ne vrijedi za sve jednako, naročito ne za hrvatske iseljenike – povratnike koji žele ulagati svoj novac  u gospodarstvo Lijepe naše!

N.L.

AFERA: HBOR ima monopol nad sudovima u Hrvatskoj? |

AFERA: HBOR ima monopol nad sudovima u Hrvatskoj?

Datum objave: 15. prosinac 2015./Piše: R.S./hazud

“Svatko je u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu sudsku odluku i po njoj postupiti” (Ustavni sud RH) – OSIM SUDOVA, OČIGLEDNO, I HBOR-a.

Oni ne poštuju čak tri pravomoćne sudske odluke. Ili su pravomoćne presude obvezne samo kad su njima na korist?

Općinski sud Sesvete, Stalna služba Dugo Selo, odlukom od 01.04.2015. godine pripada sudu u Zagrebu. Taj sud je naslijedio iz Dugog Sela i  ovršne  sudske  predmete   u kojima se  sudi nepostojećim (mrtvim) strankama, (pravnim osobama brisanim iz sudskog registra) dok  živima koje imaju pravni interes  ne daju legitimitet.

KORUPCIJSKO-KRIMINALNA AFERA U SUDSTVU – NEVIĐENA OD VREMENA KAD JE NASTALA SLOBODNA REPUBLIKA HRVATSKA

Hrvatska banka za obnovu i razvoj

Ovih dana se u žalbenom postupku pred Županijskim sudom rješava najčudniji i najnezakonitiji sudski postupak u povijesti hrvatskog pravosuđa.  Predmet je oformljen  1992 godine u izvršnom postupku,  pljenidbenim popisom nekretnina u kojima su bile stranke Parkant d.o.o. i Fond za razvoj. Popisom su popisane nekretnine u društvenom vlasništvu čiji je korisnik bio Exportdrvo, i to na temelju Ugovora o prodaji poslovnog prostora Parkant-u d.o.o., iako je Zakonom bio zabranjen prijenos nekretnina u društvenom vlasništvu. Istim zakonom je propisano da akti sklopljeni suprotno Zakonu – ne vrijede i nemaju pravni značaj. Popisom su popisane i nepostojeće (izmišljene)  zemljišno knjižne čestice.

VJEROVNIK I DUŽNIK NE POSTOJE, SUDOVI I DALJE SUDE, HBOR IMA MONOPOL NAD SUDOM

Fond za razvoj prestao je postojati 1992 godine. Parkant d.o.o.  koji je u međuvremenu upisan kao vlasnik  u zemljišnim knjigama, temeljem ZOV-a 1996 godine, prodao je 2000 godine nekretninu, tvornicu i industrijsko dvorište trgovačkom društvu Liston d.o.o. koje je u vlasništvu povratnika iz iseljeništva koji su u istu uložili svu svoju ušteđevinu. Iste te 2000 godine Općinski sud u Dugom Selu, po tadašnjem sucu i predsjedniku toga suda Arnoldu Čadi, (koji je u međuvremenu razriješen  “kao najljeniji sudac u Hrvatskoj”  zbog nerješavanja spisa)  rješenjem je 2000 godine uknjžio Liston kao vlasnika nekretnine.

Da je postojala zabilježba ovrhe ili nečijeg tuđeg prava, sudac nije smio, niti mogao dozvoliti uknjižbu, a da ništa nije bilo zabilježeno u z.k. vidi se iz svih relevantnih dokumenata.

Višemilijunski vrijedna nekretnina u koju su povratnici iz iseljeništva nakon 30-godišnjeg rada u Njemačkoj do sada uložili više od 2.000.000 eur-a,  bila je bez tereta u trenutku kupnje.

Tada počinje kalvarija. HBOR se 2004 godine  pojavio kao stranka u ovršnom postupku, iako je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine utvrdio  da HBOR nije pravni sljednik Fonda za razvoj stoga prema odredbama ZIP-a (koji je bio na snazi u vrijeme kad je postupak započeo) nije niti aktivno legitimiran. Ovrhe protiv dužnika Parkanta pravomoćno su odbijene su iz tih razloga, i iz razloga što  HBOR nema upisano založno pravo na nekretninama – predmetu ovrhe, pa stoga sud niti ne može provoditi ovrhu.

“Svatko je dužan u Republici Hrvatskoj poštovati pravomoćnu sudsku odluku i njoj se pokoriti”, osim HBOR-a, a možda i sudova

I nakon donošenja čak dvije pravomoćne sudske odluke višeg suda u korist vlasnika nekretnine, HBOR ipak pokreće ovrhu protiv vlasnika nekretnine  (nedužnika).   Liston prestaje postojati 2009 godine, jer je nad njim namjerno otvoren stečaj da bi se  iz postupka eliminirao direktor društva,   te da bi se onemogućilo upravljanje direktoru i vlasniku, kao  i da bi mu se uskratila sudska zaštita). Stečaj je ipak  obustavljen po čl. 203 SZ-a  (zbog nedostatnosti imovine koja je prodana prije stečaja). Prema odredbama  čl. 205. SZ-a  –  nakon stečaja obustavljenog po čl. 203 SZ-a , ne smije se temeljem čl. 205. SZ-a provoditi izvan stečajnog postupka.

Izvršni postupak pred Općinskim sudom  Sesvete,  Stalna sudska služba  Dugo Selo,  a sada pred sudom u Zagrebu ipak se nastavlja i ove 2015 godine, iako traje već pune 24 godine. Spor radi osiguranja na nekretnini – tvornici i industrijskom dvorištu u Dugom Selu,   zasnivanjem založnog prava??, vodi se  protiv nepostojećih stranaka;  nepostojećeg dužnika, nepostojećeg vjerovnika i nepostojećeg ovršenika/nedužnika   kojem godinama  nastoje natovariti tuđi dug ratnih profitera.

Žalbu poslali na rješavanje nakon 11 godina ležanja u “ladici”, šest godina nakon brisanja tvrtke iz sudskog registra

Općinski građanski sud u Zagrebu, tek  je  ove 2015. godine, nakon punih 11 godine, koliko  je žalba “ležala u ladici”  bivšeg suca Arnolda Čade koji je odlučio napustiti sud počašćen nazivom “najljeniji sudac u Hrvatskoj”  sve to  uz blagoslov predsjednika suda iz Sesveta Tomislava Aralice koji je bio neposredno zadužen za nadzor rada suca Arnolda Čada, konačno je   proslijedio istu  na Županijski sud radi rješavanja.

Deset godina prekasno, jer niti jedna stranka u postupku više ne postoji.

Rješavajući žalbu iz 2004. godine  u kojoj su stranke HBOR-PARKANT, (dakle HBOR koji nije aktivno legitimiran prema  pravomoćnoj presudi, i Parkant koji ne postoji), Županijski sud u Zagrebu je ljetos, u dane kada su sudovi većinom na godišnjem odmoru “savjesno”  rješavao  sudbinu nekretnine koju je ovršenik-nedužnik Liston d.o.o. kupio od dužnika Parkant d.o.o. neopterećenu tim dugom. (koji nije bio zabilježen niti upisan  u zemljišne knjige).

Pravosudna situacija kakva je vjerovatno neviđena do sada  u Hrvatskoj

Drugostupanjski sud u sred ljeta  rješavajući  žalbu staru 11 godina, u kojoj se odlučuje o sudbini višemilijunski vrijedne nekretnine, odlučuje  o  pravima –vjerovnika Fonda za razvoj koji ne postoji, dužnika Parkant koji ne postoji, ovršenika-nedužnika Liston-a koji ne postoji, sa strankom i predlagateljem HBOR-om koji prema odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003.  nije aktivno legitimiran,  s obzirom da nije pravni sljednik Fonda za razvoj, i koji  nije ni jednoj od ovih stranaka isplatio  niti lipe.

U ovom sudskom postupku  načinjen je trostruki presedan. Da bi smo ga pojasnili citirati ćemo Odluku Ustavnog suda od 07.07.2015. – godine;

“U  Hrvatskoj ovih dana odzvanja citat iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske:“Svi koji potiču neizvršenje sudskih odluka, ili s njima u vezi potiču otpor, svoje ponašanje zasnivaju na neprihvatljivoj i pogubnoj premisi da se sudski pravorijeci moraju poštovati samo ako se s njima mi osobno slažemo. Svatko tko danas druge ohrabruje na neizvršenje sudskih odluka zbog toga što ih on sam ne odobrava ili ih oni sami ne odobravaju neće moći sutra objasniti zašto bi drugi morali poštovati sudske odluke s kojima se ti drugi ne slažu. To isto vrijedi i kad je riječ o propisima. Takvo je stanje uvod u bezakonje.

Ustavni sud u tom smislu još jednom naglašava da na obvezujućoj snazi sudskih odluka (inter partes), zajedno s obvezujućom snagom Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava (erga omnes), počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi. Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati. “( Ustavni sud RH – U-III-2551 / 2015, 07.07.2015.g. )

Prvi je pravosudni presedan što je u ovom izvršno/ovršnom postupku pravomoćno  riješeno o pravu vjerovnika/ovrhovoditelja, čak tri puta u periodu od 2002. godine do danas.

Općinski sudovi u Sesvetama i u Dugom Selu očigledno ne poštuju pravomoćne sudske odluke!

Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda iz Velike Gorice br. Gž-2851/02-2 od 10. ožujka 2004.. godine odlučujući o rješenju suda nižeg stupnja broj Ovr 742/’01 od 01.veljače 2001. godine odbijen je prijedlog HBOR-a kao ovrhovoditelja iz razloga jer založno pravo na kojem se temelji ovrha “nije upisano u zemljišne knjige”, i zato “jer sporazum stranaka utvrđenog na sudski zapisnik određuje mjeru osiguranja,  i ima važnost rješenja o osiguranju a ne snagu ovršne isprave na temelju koje se može provesti ovrha.”

Pravomoćnim rješenjem  Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2737/02 od 17. prosinca 2003. godine ukinuto je Rješenje broj I-1/92od 21. rujna 2001. godine  kojim je odlučivano o uknjižbi založnog prava u korist HBOR-a. Drugostupanjski sud presudio je, da sud nižeg stupnja treba svakako voditi računa o tome da je u ovom postupku nastupila kao vjerovnik  Hrvatska banka za obnovu i razvitak a ne vjerovnik Hrvatski fond za razvoj, te se radi o dvije različite pravne osobe  kojoj HBOR ni u kom slučaj nije pravni sljednik, dakle, prema odredbama ZIP-a HBOR nije aktivno legitimiran prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda.

Pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4022/09-2 od 15. prosinca 2009. godine  odlučeno je ;“Ovršni postupci koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao u konkretnom slučaju, prekidaju se po sili zakona na temelju odredbe čl. 98 st. 3. Stečajnog zakona, a nakon što se ispune pretpostavke za nastavak niži sud te  postupke obustavlja.”

Drugi je pravosudni presedan što sud po zakonu nakon što su stranke prestale postojati nije obustavio sudski postupak.

Suprotno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, hrvatski  sudovi očigledno ne poštuju niti Zakone Republike Hrvatske, jer je obustava postupka kad stranka prestane postojati propisana u tri članka i tri različita Zakona; 215b ZPP-a, čl. 72. st. 2 OZ-a (prije čl. 67 OZ-a) i  člankom  98/3SZ-a.

Treći je pravosudni presedan nastavak sudskog postupka i nakon što stranka prestane postojati.

Punih šest godina Općinski sud u Dugom Selu nastavio je voditi postupak jednostrano. Samo sa jednom strankom u postupku.  U navedenoj pravnoj stvari  ne postoji vjerovnik Fond za razvoj, ne postoji dužnik Parkant, ne postoji nedužnik/ovršenik Liston d.o.o., a vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak  koji je stupio u parnicu temeljem Ugovora o cesiji prema pravomoćnoj odluci Županijskog suda nije aktivno legitimiran.

Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi Ustavni sud komentirao na ovu činjenicu, kada bi vidio  da i sudovi često znaju krenuti slijepim ulicama, a ne zacrtanim putem poštivanja Zakona i Ustava RH.

Dragan Hazler: Hrvatska se mora osloboditi svih tutorstava iz Beograda |

Dragan Hazler: Hrvatska se mora osloboditi svih tutorstava iz Beograda

Datum objave: 22. studeni 2015./Piše: Dragan Hazler

Pod tutorstvo Beogradu uveli su nas podobro istaknuti Hrvati. Mi ne ćemo biti ni postati slobodni, državnički, politički, suvereni, narod nacija Hrvati sve dotle dok se ne oslobodimo podpuno svakog srbskog tutorstva. Stjepan Radić je rekao veliku istinu: Sa Srbima da, ali pod Srbima nikada NE!

Najistaknutija povijesna hrvatska tragedija započela “Ujedinjenjem! Od 1918. godine Srbija i “glavni grad” Beograd nameću državno, političko, nacionalno, jezično (ne-)kulturno i svako ino tutorstvo Zagrebu i čitavoj Hrvatskoj. Počelo je tutorstvo Beograda i posrbljenog Novog Sada u Hrvatskoj i ranije napose kroz dobronamjerne visokoobrazovane Hrvate koji su htjeli ostvariti dobre susjedske i prijateljske odnose sa Srbima pa su im pomagali i davali razna prava… Ne računajući još starija hrvatska pomaganja, darivanja i dodvoravanja Srbima, počnimo spomenom od “Seoba Srbalja” u hrvatsko-mađarsko Podunavlje i Potisje krajem 17. stoljeća. Tu im naš dragi ban Josip Jelačić polovicom 19. stoljeća omogućava srpsku autonomiju i daje se čak ustoličiti od srpskoga patrijarha Rajačića. Dalje se istaknuti Hrvati natječu pomaganjem Srbima (Josip Pančić), darivanje autorstva Hrvatske himne primitivnom srpskom kadetu Josipu Runjanini (Ferdo Livadić), a u darivanjima prijateljstava, povlastica, prava… Srbima, ističu se J.J. Strossmayer, hrvatski vukovci, jugoslavenski odbor, “guskani u maglu”, orjunaši…i nešto kasnije hrvatski komunisti i partizani. Nažalost bilo je Hrvata i među srpskim četnicima. Neka se prepoznaju sami, da ih ne izazivam na protunapad.

Ostanimo na čas kod djelovanja vrlo zaslužnog i dobronamjernog đakovačkog biskupa Josipa Jurja  Strossmayera, kojemu se ne će umanjiti nijedna njegova zasluga (sječa slavonskih šuma za kupovanje umjetničkih slika!) ako se ukaže na njegove lakovjerne ekumene sa Srbima, da ne kažem povijesne pogreške…

Umjesto Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti radi Srba i drugih Južnih Slavena osniva J.J. Strossmayer u Zagrebu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti. Nijedan narod u svijetu radi obzira prema susjedima ne odriče se sebe pa razne isprike, koje mu se i danas navode i pripisuju su za “mačku narep” –  škode nam. Ta Strossmayerova JAZU se je više bavila svetosavljem, zakonikom cara Dušana, Kosovskim mitom i brigom o srpskom jeziku, povijesti, kulturi i običajima, nego hrvatskom državom, hrvatskim kneževima i kraljevima, hrvatskim velikanima znanosti, hrvatskim jezikom i vjerom,  primjerice zanemarenim Grgurom Ninskim i njegovom obranom hrvatskog jezika i Hrvatima od iskona do danas…

Taj dobronamjerni Hrvat austrijskih korjena predstavlja se sloganom “Jedinstvu vjera i naroda!” i potiče ekumenu s državnopolitičkom Srpskom pravoslavnom crkvom, koja shvaća ekumenu kao svoju vlast ispod “srbskog neba do zadnjeg srbskog groba”.

Koji hrvatski ekumenist sa zdravim rasuđivanjem može shvatiti i prihvatiti ekumenu sa Srpskom pravoslavnom separatističkom crkvom, koja slavi Rastka Nemanjića samoproglašenog u svetog Savu, a taj je oko 200 godina iza Mihajla Cerularija izvršio raskol katoličke Srbije od jedine prave Kristove katoličke crkve, kojoj je pripadala Srbija do 1219. godine. Ta SPC ne prihvaća za blagdane niti suvremeni Gregorijanski kalendar!?

Valja ovdje dodati još jedan dokumentarni podatak, koji je manje poznat katoličkoj hrvatskoj javnosti, čak i onoj u HAZU ex JAZU. Naime, u Baselskom općem i ekumenskom  koncilu (1431-1439) sve ondašnje nacionalne pravoslavne crkve su pristale na ekumenu, jedina iznimka je bila Srpska pravoslavna crkva (dokumentarno iz koncilskih akata u Baselu – D.H.).

Ekumenist Josip Juraj Strossmayer dovodi u novoustrojenu JAZU (a ne HAZU)  srbskog jezikoslovca Đuru Popovića (preimenoivanog u Đuru Daničića) da od hrvatskog jezika i Gajevog korienskog (etimologijskog) pravopisa, ponajboljeg u Europi stvara srpskohrvatski ili hrvatskosrpski rječnik s primitivnim fonetskim pravopisom po načelu Srbina Vuka Stefanovića Karadžića: “Piši kako govoriš, a govori kako pišeš!” Što bi se dogodilo s velikim europskim i svjetskim jezicima, primjerice s engleskim i francuskim da primjene “Vuka”. Vuk je i danas dominantan u hrvatskom jeziku, napose u pravopisu, a Gajev pravopis “kumovanjem Srba i lakovjernošću Hrvata proglašen je ustaškim”. O sotoniziranim ustašama od srbskih fašističkih četnika, komunista, SANU-ovaca i SPC-a tijekom ovog pisanja.

Nije srbsko nametanje Hrvatskoj i Hrvatima samo u “zajedničkom” jeziku, zajedničkoj državi, zajedničkoj vojski, nego u svemu “bilo to milom ili silom”. Na to srbsko “bratstvo i jedinstvo”” točnije na srbsko ubijanje Hrvata i srbsku batinu nemali broj Hrvata se je navikao i prihvaća to zlo kao dobro i kao nekakvu pokoru (zašto?) napose kroz ekumenu Rimokatoličke crkve u Hrvata i kroz komunistički antifašizam – KPJ (SDP).

Srbi vladaju u Zagrebu kroz petokolonašku politiku Srpskog narodnog vijeća, kroz Srpsku prosvjetu, kroz srbskočetničko ponašanje (Milorad Pupovac…), kroz sudjelovanje u svima strukturama vlasti i medija višim od svih proporcija, kroz nametanje srpske ćirilice i napose kroz državno-političko ponašanje Srpske pravoslavne crkve.

Tko ne vidi, da Srpska pravoslavna crkva ima u Zagrebu više vlasti, nego Katolička crkva u Hrvata, kojom se vlada iz Vatikana neka si kupi Getaldusove naočale. Vlast Hrvatske biskupske konferencije je nadležna samo za prostor Republike Hrvatske, čak bez BiH i bez Zadarske nadbiskupije i Porečko-Pulske biskupije, koje su neposredno pod Vatikanom. Nismo li svjedoci nedavnog oduzimanja jednog samostana u Istri jer su u njemu bili talijanski redovnici. Hrvatski biskup, koji je branio hrvatsko pravo suspendiran.

Tko vlada s Hrvatima?

Srpska pravoslavna crkva vlada ne samo u Hrvatskoj, nego iz Zagreba vlada u Sloveniji i u “vasceloj Italiji”. Dakle, Zagreb je po nadležnostima istaknutije središte Srpske pravoslavne crkve nego Beograd i dakako ima više vlasti od Rimokatoličke crkve u Hrvata jer se iz Zagreba vlada (ponavljam radi porazne istine) ne samo srpskim pravoslavljem u Hrvatskoj, nego u Sloveniji i “vasceloj Italiji”. Nota bene! Kad gledam na HTV-1 ekumensku emisiji i podilaženje gospodina Kužine svakom srpskom proti zgadi mi se emisija i isključujem televiziju. “Šlag na tortu” je izgradnja srpske pravoslavne gimnazije – budućeg srpskog univerziteta na Svetom duhu, donadavno najhrvatskijem dijelu Zagreba.

Što tek reći o drugim oblicima vlasti i nametanja Srba u Hrvatskoj

Od 1918. godine na “tekovinama” Vuka, Dositeja, Garašanina, Pribičevića Srbi vrše genocid na Hrvatima u Hrvatskoj. Neizbrojiva su sva ubijanja počev od domobrana u Zagrebu, seljaka u Slavoniji i Podravini, intelektualaca i političara na ulici (Šuflaj, Kozarčanin…), političara u beogradskoj skupštini (Radić i drugovi), žandarmerijska ubijanja hrvatskih seljaka na duhanskim nasadima po hrvatskim selima, ubijanje hrvatske mladeži na crkvenim svečanostima (gospićki gimnazijalci i slunjske djevojke, kad su u kolu zapjevale: “Još ću jednu pjesmu zapjevati, zapjevati, zapjevati, živjeli Hrvati), ubijanje Hrvata u emigraciji, ubojstva velikog broja Hrvata uoči i u početku Drugog svjetskog rata (Bjelovarski kraj, Hercegovina, Slunjski kraj i čak Crikvenica (Milutin Kvaternik).

Glupo bi bilo poricati ratne ustaške zločine jer su ih ustaše činile, kao što to čine sve vojske u ratu, ali dokumentarno se znade, da je postojalo nekoliko srpskih planova za genocid na Hrvatima, dok na ustaškoj strani ne postoji nijedan genocidni plan za Srbe. Kad bi na ustaškoj strani takav plan postojao, onda ne bi bilo Jasenovca niti drugih radnih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nego bi ustaše poubijale sve zarobljene Srbe kao što su to Srbi svih fašističko-četničkih, komunističkih, srpsko-pavoslavnihi drugih ideoligija radili sa zarobljenim Hrvatima. Nakon obveznog mučenja Srbi su odmah ubijali zarobljene Hrvate – vojnike i civile, čak i djecu.  Jednaki zločin prema Hrvatima, napose prema hrvatskoj vojski (ustašama i domobranima…) činili su Titovi šumski odmetnici, kasnije prerasli u tzv. Jugoslavensku armiju. Tito nije imao za vrijeme rata nikakve “Jasenovce” ma kako oni okrutni bili, nego je sve zarobljene hrvatske vojnike (i brojne civile) genocidno ubijao za vrijeme rata, u poraću (Bleiburg i Križni putovi) i u miru sve do 1954. godine.

Srbi svih ideologija (čak po Memorandumu SANU) kako u Srbiji tako i petokolonaški Srbi u Hrvatskoj vodili su genocidni rat u Hrvatskoj od 1991-1995. Tu su pobjednički Hrvati napravili četiri povijesno neoprostive pogreške:

1. Nazvali su Srbski genocidni i okupacijski rat protiv Hrvatske (i protiv BiH!) Domovinski rat i time čak retorički štite srbske zločince. Sva zapadna leksika naziva taj rat građanskim umjesto Srpski genocidni i okupacijski rat na Hrvatsku. Samo pravim nazivom bi bila kažnjena Srbija za svu buduću povijest. Ovako se događa obratno. Srbi govore i pišu: “U Hrvatskoj je vođen Domovinski rat i mi smo dolazili, da ga smirimo!” Svijet im to vjeruje pa Srbija nije kažnjena pred Međunarodnim sudom. Hoće li kod Hrvata proraditi pamet i lijepo, ali porazno ime “Domovinski rat” zamijeniti pravim nazivom: Srpski genocidni i okupacijski rat na Hrvatsku. Nota bene!
2. Hrvatsko pravosuđe pod utjecajem predsjednika Tuđmana objavilo je amnestiju i aboliciju Srba, koja je zaštitila brojne vrlo istaknute srbske zločince: ubojice, silovatelje, pljačkaše i postavljanje ubitačnih mina po Hrvatskoj, od kojih i sada ginu nedužni Hrvati i turisti, domaće i divlje životinje.
3. Nakon pobjede u “Oluji”, Hrvatski branitelji nisu preuzeli vlast u Hrvatskoj, nego su je prepustili komunistima.  Zato Hrvatska tone u svemu jer komunistima  i njihovim trabantima poput HNS-a i srpskih stranaka i orjunaša nije do napredka Hrvatske, nego do svojih džepova.
4. Mediji su ostali u rukama bivših komunista i Srba, a zna se da su mediji četvrti oblik vlasti.

Velika nada za Hrvatski opći preporod polaže se u novu predsjednicu RH, gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Do nas hrvatotvornih, državotvornih, domoljubnih, gospodarskih… i znanstvenih Hrvata i marljivih djelatnika jest u tome, što ćemo svestrano i uporno pomagati našu predsjednicu Kolindu u svima njenim (našim) pravilnim i naprednim činima.

U ovome članku je tek dio istina. Hrvatska bi trebala stvarati timove od domoljubnih i stručnih znanstvenika, koji bi pokrenuli i vodili Hrvatski opći preporod.

Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji: “Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!” |

Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji: “Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!”

Datum objave: 22. studeni 2015./Piše: Ana Radić Miler

Nakon objavljenog sramotnog Otvorenog pisma novinara Domagoja Margetićakoje je on uputio Hrvatima na dan proslave Oluje pod naslovom“Hrvati vi ste fuj, ubijali ste srbe, ruke su vam krvave do lakata” u Uredništvo HAZUD-a  pristiglo je niz komentara i pisama naših čitatelja.  Gdja Radić Miler upitala je sebe a i nas, tko može od Hrvata prešutjeti i ne odgovoriti na  pismo koje je adresirano na adresu svih Hrvata jer je svima nama i upućeno. Pismo pročitajte na ovom linku:   http://www.hazud.hr/sramotno-otvoreno-pismo-domagoja-margetica-upuceno-hrvatima-hrvati-vi-ste-fuj-ubijali-ste-srbe-ruke-su-vam-krvave-do-lakata/

Prenosimo u cijelosti i neizmjenjen odgovor gdje Radić Miler Domagoju Margetiću;

“Dobar dan Domagoj Margetić!

Jeste dobro?!

Eto ja nisam, a nisam zahvaljujući otvorenom pismu Hrvatima kao naciji, ljudima, onim običnim ljudima koje savršeno boli briga za politiku. Istini za volju nije baš da sam imuna na istu, al’……..

Dakle, gle’te Domagoj, sasma slučajno sam naletjela na pismo u kojem kažete:

1. „Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom.“

Znaš ti Domagoj da su mnoge zemlje nastale upravo kao masovna ludnica, nakon ratova-krvavih, da su nakon toga proglasili nacionalnu slobodu, da su neke od njih vladajuće demokracije svijeta, a da među vladajućim demokracijama svijeta još uvijek imamo hrpu kolonizatora.

Ne znaš…siroče moje malo! Žao mi te!

2. „Gotovina nije moj, niti počasni građanin mog Zagreba. On je pripadnik banditske, ratnoprofiterske, quasi generalske svite, koja je od ove zemlje napravila mafijaško – zločinački El Dorado. I točka! Za mene on je ratni profiter i zločinac, stup poretka ratnoprofiterske elite, a ne počasni građanin. Tu plaketu nek si nabije u svoje ratnoprofitersko dupe.“

Domagoj pobogu…kako to misliš „tvoj Zagreb“, Zagreb je i moj il’ sam se ja nešto prevarila. Nije važno jel’ il’ nije Gotovina tvoj heroj, važno je da je moj, a ja sam kao i ti građanka ove zemlje.           Jbg stari moramo se međusobno tolerirati, zar ne? Ili je za tebe Domagoj tolerancija jednosmjeran proces? Plaketa u dupe…pa on ti  nije gay…kod njega bi to teško prošlo…a kod tebe?!?

O siroti moj Domagoj! Ti kao da nisi sa ove planete?!?

3. „Au ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu.Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!“

Dobro, ja sam prije nekoliko dana promijenila prezime. Imam i austrijsko i hrvatsko državljanstvo. Vjerujem da ti imaš srpsko i hrvatsko….pa gdje je problem Domagoj?

Odeš u ured državne uprave i napraviš ispis iz knjige državljana, prodaš stan, kupiš tri u Beogradu i nastaviš život s onima koje jako voliš.

Bidan moj Domagoj…kriza identiteta!!!

Idemo mi nešto demistificirati Domagoj!

Ja sam dijete iz miješanog braka; mama mi je bila žensko, a tata muško!

Moji roditelji su također iz miješanog brka; no po nacionalnim karikama pa maminoj strani imam hrvatske, češke i pazi sad srpske krvi, a po tatinoj strani imam talijanske (ova je zafrknuta jer je sicilijanska), austrijske, poljske i hrvatske krvi.  Dakle, dragi moj Domagoj, kao multikulti osoba, odgajana na korijenima partizana u jednoj i žrtve u drugoj obitelji, mislim da su Hrvati u ratu debelo zas*** jer nisu išli do kraja.

Nisu osigurali Hrvatsku Hrvatima!

Moj djed po tati je bio zatvaran i mučen od strane partizana, ali obzirom da je bio znanstvenik, a Tito se znao sa svima „lepe pospominati“ onda ga je rehabilitirao 1953…dva mjeseca nakon toga on je umro. Moj tata je ostao siroče!!!

Mene je odgajala baka partizanka, širokih pogleda na svijet. Kad sam htjela ići u crkvu, ona je to ladne glave prihvatila…al ne’š vjerovat…moja mama za dlaku je ostala bez  posla zbog mojih odlazaka u crkvu. Znaš što ju je spasilo? Mjesto rođenja, status samohranog roditelja i sindikalizam! Da…mene je Juga zamalo spriječila, kao i većinu drugih, da primim crkvene sakramente, al’  ja sam imala sreću što imam „normalnu“ obitelj!

Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!

Aj ti dragi moj Domagoj dođi u Austriju i budi Hrvat! Možeš…popodne poslije posla u svom hrvatskom klubu, ali ni zanimanje ni prednost pri zapošljavanju ti neće biti činjenica da si Hrvat.

No vratimo se onome po čemu si ozbiljno pljunuo. Vratimo se na rat.

Ja sam ti se udala 1990 godine i jako dobro se sjećam barikada kroz Knin! Jes’ ti to zaboravio?

E onda…moj ti je muž bio jedan od jačih informatičara u gradu pa je imao radnu obavezu…znaš li kako je ne znati gdje ti je muž? (btw…imaš li ti muža ili ženu?)

Znaš li kako se sa klincem od 4 godine naći usred grada u vrijeme zračne opasnosti?

Znaš li kako je otići sa klincima u Vukovar, bijahu 4 razred osnovne, pa te na ulazu u grad pitaju: „Mama čija je ono zastava!“, a ti da ne stvaraš zlu krv kažeš: “To ti je veleposlanstvo Republike Srbije!“ A nije bilo veleposlanstvo Domagoj, bilo je jebeno KUD Prosvjeta.

I još zerce o ratu?

Imaš li ti Domagoj obitelj?

Tada znaš do kad ti je sinu/kćeri škola i kad se vraća kući?

Znaš do kad ti žena/muž radi i kad se vraća kući?

Možeš li zamisliti sve one roditelje u Vukovaru, Zadru, Škabrnji i inim destinacijama koji NEMAJU IDEJU ni gdje su im djeca, ni kad se vraćaju kući! NE…oni ne znaju hoće li se ikada vratiti! Ajde se probaj staviti u kožu svih tih ljudi..majki, supruga, baka, teta i stričeva….ili SAMO ZAMISLI da ti se dijete ne javi na mobitel 2 dana…tvoje dijete.

Naravno sve ovo možeš zamisliti pod uvjetom da isto imaš!!!

I ajmo malo o Srbima

Vi’š u tom facking ratu, u našem neboderu-soliteru, živio je popriličan broj Srba. Sa mnogima od njih komunicirali smo na razini haj-haj, ali ovi koji su imali klince kao ja…bili smo si dobri. Nisam ni znala tko su! Kad su u Kninu počele barikade, počela su i sranja u soliteru, jer su neke naše komšije vješale jugoslavensku zastavu na svoje balkone.

Al, tko ih šljivi, oni su otišli…JER SU IMALI GDJE OTIĆI!

U istom tom neboderu, ili da budem dosljedna soliteru, živio je ČOVJEK, ne Srbin, ne Hrvat, ČOVJEK Domagoj.

Tom ČOVJEKU smo navečer u poštanski sandučić ubacivali kuverte sa lovom i popisom svega što nam treba iz dućana i on nam je to donosio. Za vrijeme uzbuna, nosio je vodu i hranu svima, pa čak i nama koji smo ostajali na katovima-spratovima i nismo odlazili u skloništa. Kad je moj sin 1992 godine slomio ruku, on ga je vodio na Hitnu pomoć i sa mnom čekao! Nemojmo zaboravit da je razina mobitela u to doba bila radijska; nit se on javio ženi, nit ja mužu, nit je to bilo važno! Bilo je važno da je dijete zbrinuto! Tako razmišlja ČOVJEK!

I čemu sve ovo…da taj ČOVJEK bio je Srbin koji nikoga nije ostavio na cjedilu, koji nije pokupio svoju ženu i djecu i pobjegao glavom bez obzira, koji je nastavio raditi-regularno, koji je rat živio s nama.

I zamisli Domagoj…ove godine smo zajedno bili na proslavi Oluje.

Znaš u čemu je problem?

Ja mrzim, al uistinu mrzim iz dna duše, a mislim da IMAM PUNO PRAVO NA TO, zanimanje i zvanje-nacionalnost. Što si po zanimanju-dipl.oecc ali i Srbin!

Ova zemlja neće krenuti naprijed dok svi ne budu jednaki.

Znaš onu Orwellovu-„Sve su svinje jednake samo su neke malo jednakije!“

To ti je trenutno Hrvatska. Imaš ovakvu situaciju, ne smiješ Srbinu reći – ti si Srbin, ne smiješ pederu reći – ti si peder, ne smiješ divljaku reći da jest divljak. Mi trenutno u ovoj zemlji imamo TEROR MANJINE NAD VEĆINOM i vjerovao ili ne dragi moj Domagoj Hrvati su manjinski narod u ovoj zemlji…barem se ja tako osjećam i to je razlog zbog kojeg selim „tamo gdje je sve po mom!!!“.

Selim u svoje drugo državljanstvo dok god ova zemlja ima jedan aršin za nas Hrvate a drugi aršin za sve moguće manjine!!!

Što ti misliš, bil’ Pupovac bio uspješan političar da je u SDP-u?! Zašto nije u SDP-u? Tko ga ili što prijeći?!

Ka…dosta mi je…dosta mi je suočavanja sa prošlošću i svih seratora koji pokušavaju objasniti kako se u ovoj zemlji vodio građanski rat. Ova zemlja je okupirana od Srbije i JNA… TOČKA…AMEN…PUNTO!!!

SUOČI SE S TIM DOMAGOJ!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Beogradu-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Čačku-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Nišu-Nije!

Pa o čemu mi pričamo dragi moj Domagoj?!

Jesi ti dobro? Ako ti treba psihijatar nema problema…ima ih ko u priči a i marihuana je legalizirana, a pomaže kod deluzija!

Gle Domagoj…ako ti se toliko gadi Hrvatska…ako je FUJ napusti je…odi…želim ti svu sreću na ovom svijetu…uživaj u Beogradu, lijep je on posebno u proljeće!

Okani se Hrvatske. Ja ću se u Austriji pobrinuti da  ljudi znaju istinu, a moje poznavanje 5 stranih jezika i austrijska putovnica sigurno nešto znače u odnosu na tvoju malenkost?! Isn’t it!?

Znaš…da je Boga i pravde i da ova država radi svoj posao, nakon ovakvog teksta ti bi automatikom bio ispisan iz državljanstva Republike Hrvatske. Ovako nažalost, ako ti to nećeš napraviti, ja ću to zatražiti za tebe.

U ovoj zemlji ŽIVI 4 milijuna ljudi…ne 4 milijuna idiota koje ti moraš suočavati sa prošlošću, za debelu lovu Državnog proračuna, istog onog koji nema za insulinske igle za djecu.

Znate l’ priču o Vasi Ladačkom!

E moj Domagoj ti si Vasa Ladački! I ako Bog da i pravna država profunkcionira ti ćeš uistinu to i ostati!!!

Ana Radić Miler